Jesmo li robovi tehnologije?

Ima toliko tema o kojima bih mogla pisati ali nisam sigurna postoji li više išta što mogu napisati a da vam već nije poznato. Ne razumijem ljude, trebamo se pokrenuti, ne nešto tipa revolucije, ali krenimo od sebe.

Kada ste zadnji put otišli na kavu s prijateljima, a da ste ostavili facebook, twitter i sve ostalo po strani i jednostavno zapravo BILI s prijateljima na kavi. Ljudi su se puno više družili prije svih ovih čuda tehnologije, i zasigurno su se bolje poznavali, čak se moglo reći da su imali prijatelje.

Ovo što su društvene mreže napravile od nas su roboti koji se uklapaju u kalup u koji oni očekuju od nas da ćemo se uklopiti i radimo upravo ono što oni žele od nas. Naravno da sve to ima i svojih prednosti. Svatko nam je dostupan u bilo koje doba dana ili noći, što je u jednu ruku dobro, ali to nam je postala svakodnevica, i ljudi više nemaju vremena za sebe.

Nisam sigurna koliko imam pravo uopće pisati o tome, jer krećući prvenstveno od sebe. Ali kada pogledamo svijet u kojem živimo. Gdje nas osiromašuju gdje god mogu, koliko materijalno toliko i duhovno. Postali smo robovi ovoga vremena u kojemu živimo, i zapravo ne vidimo, a niti ne gledamo što nam se dešava. Stalno smo u kontaktu sa svima, a zapravo smo potpuno sami.

Kao i obično, što mi možemo napraviti po tom pitanju? Staviti cijeli svijet na čekanje i posvetiti se sebi i svome društvu. Nekada je potrebno maknuti se od svih, kako bismo zapravo bili s ljudima u stvarnome svijetu koje možemo zvati prijateljima.